Sigurno ste čuli za pandemijski protokol pod pokroviteljstvom UN-a, koji je u fazi razrade u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO)…

Mnogi predstavnici država su ga već potpisali, a ako će biti prihvaćen od svih članica UN-a, stupa na snagu iduće godine. Riječ je o globalnom ugovoru koji će biti obvezujući za sve države potpisnice. Smatra se da je taj ugovor povijesni zakonodavni instrument koji će učinkovito zaštititi svijet od budućih pandemija.
Čovjek bi skoro pomislio da ne može gore ali izgleda da ipak može.
Stvar je u tome da je taj ugovor samo dio jednog većeg protokola za sve urgentne slučajeve a ne samo pandemije. Stvorena je i platforma u tu svrhu koja se zove Our Common Agenda – Emergency Platform, kako bi se navodno poboljšala spremnost za djelovanje u svim kriznim situacijama koje bi mogle iznenaditi svijet.
Our Common Agenda – Emergency Platform je zapravo skup protokola koji se AI – tehnologijom automatski aktiviraju prilikom napada bilo kakvog vidljivog ili nevidljivog neprijatelja na svijet, a cilj je da se što prije uključe vlade i ostali relevantni faktori u “rješavanje problema”. Urgentne situacije su po tom protokolu sljedeće:

Klimatske promjene
Pandemije
Napadi biološkim oružjem
Prekid dostave hrane
Cyber napadi
UFO napadi
Nepredvidljivi rizici

Kako trenutno trpimo nestašicu teorija zavjere, jer su se skoro sve već ostvarile, nije ni čudno da su nepredvidljivi rizici pali na zadnje mjesto.
Vrlo dobro nam je poznato da nam neke nove plandemije već lebde nad glavom, a svako malo se događaju i “predviđanja” na tu temu. Predstavnici WEF-a još više naglašavaju opasnost od cyber napada.
To je bila jedna od glavnih tema u Davosu, sad već drugu godinu zaredom. Znamo da se pokušalo i s napadom letećih tanjura ali kako nitko nije nasjeo, stvar je utonula u zaborav. A kad je riječ o nepredvidljivim rizicima, ni oni nam ne manjkaju u posljednje vrijeme. Trenutno je poprilično napeto u Francuskoj i drugdje.
Ako bi te pobune naroda uzele maha i počele se povezivati, sasvim sigurno bi to bila dovoljna motivacija za proglašenje izvanrednog stanja. Dakle, ta nova platforma, koja i nije baš tako nova, ali su je mediji zaboravili popularizirati u javnosti, predstavlja potencijalnu opasnost za ljude, jer se urgentno stanje praktički može proglasiti bez prevelike muke, kao npr. početkom 2020. godine.
Dovoljno je da mediji zapjevaju u jedan glas i nakon tjedan dana već možete imati izvanredno stanje u cijelom svijetu.
U tom smislu je možda još najopasnije pitanje tzv. klimatskih otisaka. Oni žele spustiti ugljični dioksid na nulu a nas 8 milijardi ga ispusta bez obzira što radili.
Ne moramo koristiti zračni, ni cestovni promet, dovoljno je što se krećemo, dišemo i družimo.
Dok god smo živi, otisak je tu.
Po mišljenju naših protivnika mi uništavamo planet baš zato što živimo u ovolikom broju.
A pitanje je možemo li uopće imati povjerenja u bilo kakve statistike i znati sa sigurnošću u kojem broju?

Epoha